MEDIJI O NAMA
dalmacijadanas.hr – BRAVO, MILJENKO I DRAGO!
Dva rekreativna biciklista, Miljenko Mrkonjić i Drago Jukić prevalili su u 17 dana put od Frankfurta do Santiaga de Compostele, preko 2300 km s jednim ciljem – prikupljanje donacija za renovaciju igrališta za djecu koja žive u Centru za pružanje usluga u zajednici Maestral. I uspjeli su!
jutarnji.hr – Dobrobit projekata EU na kvalitetu života…
Iza prepoznatljive ograde duginih boja već desetljećima o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi na splitskom se području brine Dječji dom Maestral, danas pod novim imenom – Centar za pružanje usluga u zajednici Maestral. Osim smještaja djece, pruža i usluge boravka, savjetovanja i pomaganja, skrbi o trudnicama i majkama s novorođenčadi te djeci i mladima nakon izlaska iz skrbi…
dalmacijanews.hr-Anđela uselila u “Četiri palme”…
Anđela je hrabra, odlučna i nepokolebljiva iako je imala teško djetinjstvo. Skoro će postati odgojiteljica u vrtiću, a prije koji dan uselila je u “Četiri palme”…
Kada čovjek živi dobrim životom, u dobrom braku, s vremenom, tu dobrotu počne shvaćati – zdravo za gotovo. Čovjek se navikne. U braku počne očekivati samo dobre stvari od svog partnera. Nema više one zahvalnosti za male, ali ni za velike stvari. Život postane rutina.
Ali, u isto je vrijeme lako zamisliti današnjeg čovjeka kako nakon tri sata bijega od nesretne svakodnevnice ostaje sjediti na svojoj sjedalici u kinu, dok na platnu odmiče odjavna špica i kako, u biti, nije spreman učiniti prijelaz iz ljepote svijeta na planeti u kaotičan svijet u kojem svi živimo, na ovaj ili onaj način.
Platno se zatamni, krene odjava, svjetla u kinu se upale i moramo natrag u stvarni svijet. S gađenjem ustanovimo da smo ugazili u nečiju odbačenu žvaku, da je netko prolio sok po našem kaputu, a bezbroj kokica leži posvuda unaokolo. Bacamo još jedan čeznutljivi pogled prema platnu, oblačimo svoj sokom zaliveni kaput i krećemo prema izlazu.
Vječna dilema. Svih generacija. Žena i muškaraca. Mladih i starih. Čovjekov život najčešće prolazi u vječnoj dilemi – ustrajati u postojećem ili tražiti promjenu. Izdržati? Odustati? Ostati? Otići?
– U ljeto 2012. godine prvi sam puta se našla u Dječjem domu Maestral, zajedno sa starijom sestrom i mlađim bratom. Sjećam se da nas je mama dovezla, a tjedan, dva prije nego smo išli nas je pripremala za to. I tog dana, ostavili smo stvari, sjela sam u blagovaonicu za stol, na čelo stola i jela sam špagete, ako me pamćenje dobro služi. Čula sam drugu stanarku doma koja priča s mojom sestrom koja joj je tada rekla da je normalno plakati nekoliko dana kad dođeš u tu novu sredinu. Meni ništa nije bilo jasno, zapravo nisam znala o komu govori, a onda sam shvatila da ja plačem. Prvih par dana sam propuštala doručak jer starija sestra bi spavala do 11 sati, a meni je bilo neugodno ići sama. Brata nisam vidjela par dana, osim na ručku, jer su odvojeni muški i ženski odjeli. Nisam nikoga ništa htjela ni pitati – riječi su to Anđele Vladić koja je otrgnuta od obitelji s 12 godina. Danas ima 22 godine i sretna je što je baš u pravom trenutku došla u Maestral, zapravo otišla iz obitelji u kojoj bi se lijepa riječ mogla čuti koliko i puta zimi snijeg zabijeli Split, a svakodnevica je postala…
– U našoj obitelji je bilo toliko ekstremno. Mama je tukla moje dvije starije sestre, gušila ih, bacala role na njih. Znala sam da je to užasno, a onda je posljedica toga bilo da smo pravdali, primjerice, kad bi nekoj sestri opalila šamar. To nam je bilo normalno?! Najstarija je sestra bila najviše pod kandžama mame, nije tražila pomoć, a ja sam se na vrijeme izvukla.
“Mama i dalje misli da nije pogriješila…”
No, ovo je hrabra, odlučna, nepokolebljiva životna štorija, a njezina nositeljica pravi je borac.
– Meni je samo žao što moja mama misli da i dalje nije pogriješila ništa – kaže.
Još uvijek ima traume i posljedice djetinjstva, ali je od ranih dana tragala i tražila odgovore, pričala s psiholozima i drugim stručnim osobama.
Kada bi čovjek mogao na nekakvoj zamišljenoj audiciji birati uloge mnogi bi izabrali ulogu slijepca. Teška uloga, ali i velika uloga. Slijepac, stoji, prosi i ne vidi što ga okružuje. Zamišlja idilu. No, ljutnja i bijes mogu zaslijepiti i najslobodoumnijeg čovjeka.
Anđela nije ni ljuta ni bijesna, jedino zadovoljna što je utočište pronašla u objektu koji se nalazi u Šimićevoj ulici na Blatinama, u objektu “Četiri palme“, i to nazvanom po po nekadašnjoj gostionici na čijem je mjestu sagrađen. Sagrađen uz lavovsko srce tadašnjeg vijećnika buldožera Ante Zoričića, čovjeka koji je u Split donio jednu od ljepših priča novijeg doba. Zoričića koji danas pred mikrofone i kamene ne želi jer se, naprosto, ne želi trpati u prvi plan. Njegova svjetlost govori sama za sebe.
Svjetlost koja je obasjala Anđelu, Maru i Dina koji žive u tri garsonijere na Blatinama.
– U podstanarstvu sam bila tri mjeseca jer sam čekala da se završe Četiri palme. Prvi puta u mnogo godina neću moći seliti nakon kratkog vremena nego sam ovdje dvije godine. Zadnje dvije godine sam bila u Studentskom domu, prije toga povremeno iz stana u stan. I odmah sam razmišljala što sve moram kupiti ovdje jer se za dvije godine stanovanja takva investicija isplati – kaže Anđela koja priznaje i kako joj je najbitnije od svega bilo što sada može pozvati ljude, pozvati prijatelje u svoj kutak. Kutak u kojem sad ima i dovoljno mira za svoju najveću sklonost – čitanje knjiga. Ona posljednja, jedna od autorskih Nore Sakavic, govori o izmišljenom sportu koji je mješavina već postojećih, a igrati ga želi jedan mladić kako bi se skrio od oca, inače serijskog ubojica. Pogađate? Anđela baš voli čitati fikciju.
– Mare i ja samo živjele u skučenoj studentskoj sobi tako da nismo mogli imati velika druženja s prijateljima – veli dok poslužuje sok. Uči se biti domaćica i smije se. Umjesto kolačića, na stolu je čips Pringles.
A morala je nešto i žrtvovati zbog par kvadrata više…
– Veliki stol mi je bio neophodan, ali sam se zato žrtvovala za krevet pa imam sofu na razvlačenje. Moja Mare odlučila se za malo veću kuhinju jer voli puno više kuhati od mene, ali eto je meni puno bolje da imam hranu gdje staviti na stol nego da mi je kuhinja ogromna.
“Uvijek sam bila odgojiteljica u vrtiću ili odvjetnica…”
Život dviju najboljih prijateljica sad je odijeljen tek jednim vratima…
– Hladnjak mi je prazan tako da stalno kucam kod Mare i pitam ima li što za jesti. Prije koji mi je dan pokucala na vrata i samo mi dala žlicu s paštetom od tune i pitala kako mi se čini. Lijepo je imati odvojen prostor, ali i dalje smo tu. Od početaka smo cimerice, gdje god da bi se selile – od Doma Maestral pa do Studentskog doma – priča Anđela u objektu koji uz one spomenute tri ima još tri garsonijere, jedan trosobni stan kao i deveterosobni stan s osam dvokrevetnih soba za roditelje i skrbnike teško oboljele djece koja se liječe ili su na rehabilitaciji u KBC-u.
Junakinja naše priče s djecom će skoro raditi jer je odlučila krenuti putem odgojiteljice u vrtiću.
– Kad sam se kao mala s bratom igrala, uvijek sam bila ili odgojiteljica u vrtiću ili odvjetnica. Ovo odvjetnica samo zato jer smo stalno fingirali da radimo na računalo, a zapravo bi na jednu bilježnicu napisali slova i pravili se da tipkamo. Još me više povuklo kad sam stigla u Dom, a kako ondje imaju vrtićki odjel, tako bi ja često bila s tom djecom – govori.
I kako izgleda kad sa osamnaest ili s dvadeset i jednom godinom ukoliko studiraš otiđeš iz doma ili stambene zajednice na ulicu? Valjda se računa da si dovoljno sposoban da doslovno preko noći postaneš samostalan i odgovoran, a uz to još i uspješna osoba u zemlji u kojoj samostalnost, odgovornost i sposobnost zapravo nikada nisu bili garancija za uspjeh. Danas izgleda puno lakše. Ante, hvala.
dalmacijadanas.hr-Mobilni tim u domu, vidljive promjene u sustavu
Mobilni tim ulazi u kućanstva korisnika i pruža savjetodavnu i informativnu podršku obiteljima, a po potrebi omogućuje i konkretnu pomoć na način da surađuje s različitim dionicima u zajednici…
Iako imaju pune ruke posla oko svojih štićenika i korisnika, dječji dom “Maestral”, ustanova socijalne skrbi koja zbrinjava djecu bez roditelja i odgovarajuće roditeljske skrbi, već sedam godina uspješno realizira projekt mobilnog tima. Promjene u sustavu su vidljive, a dva mobilna tima Dječjeg doma ‘Maestral’ koja danas djeluju, jedan za šire područje grada Imotskog, a drugi za područje od Trogira do Omiša, imaju sve više
korisnika.
Mobilni timovi su zamišljeni na način da stručnjaci dolaze korisnicima, što je i sukladno europskim standardima. Stručnjaci iz pomagačkih djelatnosti, psiholog, socijalni radnik i po potrebi pravnik idu prema ljudima. Psiholog i socijalni radnik u timu bave se osnaživanjem ljudi da otkriju svoje resurse i mogućnosti kako bi postigli pozitivnu promjenu u svojoj zajednici. Mobilni tim ulazi u kućanstva korisnika i pruža savjetodavnu i informativnu podršku obiteljima, a po potrebi omogućuje i konkretnu pomoć na način da surađuje s različitim dionicima u zajednici (npr. prikupljanje pomoći u vidu donacija (odjeća, obuća, namještaj…). Utvrđuje potrebe pojedinca i obitelji, educira o različitoj problematici ili pravima korisnika u sustavu socijalne skrbi ili savjetuje roditelje o odgojnim pitanjima, pomaže u rješavanju problema, jača komunikacijske i socijalne vještine korisnika, radi s korisnicima na emocionalnoj regulaciji, promjeni ponašanja ili neželjenih obrazaca.
Ravnateljica “Maestrala“, Jelena Burazin objašnjava kako se ljudi potrebiti pomoći ne moraju spuštati sa sela u grad nego stručnjaci idu k njima i vrše savjetodavnu pomoć, rade s njima kao podrška u raznim obiteljskim neprilikama i potrebama. Koliko se sve promijenilo od pilot projekta do danas kazala nam je ravnateljica sama.
– Sedam godina je doista dug period i naravno da su vidljive promjene u sustavu. Uslugu mobilnog tima u početku su provodili naši djelatnici koji su uz svoj primarni posao rada u domu s djecom provodili uslugu
savjetovanja i pomaganja. To je velika stvar jer je omogućeno da djelatnici dječjeg doma pružaju uslugu korisnicima izvan institucije. S druge strane, zbog opsega posla u domu nisu se mogli u potpunosti posvetiti korisnicima izvan doma iako je za to postojala potreba. Danas kada Dječji dom Maestral ima dva mobilna tima, jedan za šire područje grada Imotskog, a drugi za područje od Trogira do Omiša, imamo puno više korisnika. Osim toga, djelatnici su zaposleni na projektu što znači da se bave isključivo obiteljima i pojedincima za koje je nadležni Centar izrazio potrebu za ovom uslugom. Također, osim CZSS Omiš, naši mobilni timovi ostvarili su izrazito uspješnu suradnju s CZSS Trogir, CZSS Split, Podružnice Kaštela i Solin, CZSS Sinj, CZSS Imotski te sa CZSS Makarska. Što se tiče samih korisnika, promjena se vidi u promjeni njihovog stava prema psihološkoj pomoći. Iako živimo u modernom društvu, još uvijek ponekad postoje predrasude prema psihološkoj pomoći. No
budući da smo do sada u rad naših timova uključili velik broj korisnika, uvidjeli su koliko im je ovakva vrsta pomoći doista potrebna. Neki korisnici su nam čak rekli kako su dobili preporuku za naše timove od korisnika koji su bili u sličnoj situaciji kao i oni. Danas, nakon sedam godina od početka ove usluge vrlo rijetko se dogodi da netko odbije ovu uslugu, naprotiv, imamo toliko zahtjeva da u određenom trenutku ne možemo uključiti sve korisnike kojima je usluga potrebna. Jedna od značajnih promjena je svakako i manji broj smještaja djece u dom jer kroz ovu uslugu redovito se prate obitelji u riziku. Roditelje se upozorava na propuste ukoliko postoje i pomaže im se da riješe teškoće koje ne mogu sami. Mobilni tim je osim s obiteljima u redovitom kontaktu sa djelatnicima škola koje djeca pohađaju, vrtićima, liječnicima, pedijatrima i ostalim stručnjacima uključenima u život djece s kojom se radi.
Osim psihologa, socijalnog radnika i pravnika koji po potrebi idu k ljudima, postoji li još koja osoba u timu?
– Mobilni tim Dječjeg doma Maestral ima psihologa i socijalnog radnika koji redovito odlaze u obitelj onoliko često koliko to nadležni Centar preporuči. Nekad je to jednom tjedno, a nekad dva puta mjesečno. Za sada nemamo potrebu uključivati još neku osobu koja bi redovito odlazila u obitelj, jer se po potrebi konzultiramo s ostalim stručnjacima koji surađuju s obitelji (npr. liječnici, logopedi, defektolozi, nastavnici, odgajatelji u vrtiću i sl.). Ukoliko pak postoji potreba da se uključi neki drugi stručnjak u rad obitelji, npr. psihijatar, tada uputimo roditelje da potraže tu specifičnu vrstu pomoći te na koji način će to ostvariti jer je jedan od ciljeva osamostaliti korisnike.
Do danas je pružena usluga psihosocijalne podrške za preko 65 obitelji, unutar kojih se radilo s približno 250 korisnika
Mobilni tim Kaštela obuhvaća područje Trogira, Čiova, Trogirske zagore, Kaštela i Kaštelanske zagore, Solina i zaleđa Solina, područje Splita te područje Omiša i Omiške zagore. Mobilni tim Imotski obuhvaća korisnike sa šireg područja grada Imotskog, okolice Sinja, te zaleđa Omiša i Makarske. Timovi rade s obiteljima i pojedincima različite problematike poput : poteškoća u komunikaciji među roditeljima ili između roditelja i djece, visoko konfliktni razvodi koji se odražavaju na djecu, rad s mladima s razvojnim teškoćama, rad sa zapuštenom djecom
i njihovim roditeljima, rad s djecom, mladima i odraslima s psihičkim teškoćama, pri čemu se radi psihologijska obrada i po potrebi upućuje djecu na dodatne tretmane, rad s mladima s problemima u ponašanju, rad s djecom i roditeljima gdje postoji osnovana sumnja na otuđenje djece ili manipulacija djecom, rad s mladima koji izlaze iz sustava socijalne skrbi te im se pruža pomoć na prilagodbu na život izvan sustava, rad sa srodničkim i nesrodničkim udomiteljskim obiteljima, i sl.
– Psiholog i socijalni radnik u timu bave se osnaživanjem ljudi da otkriju svoje resurse i mogućnosti kako bi postigli pozitivnu promjenu u svojoj zajednici. Institucionalni smještaj sam po sebi nije odraz pristupa rada u zajednici stoga je mobilni tim važan čimbenik u procesu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi. Socijalni radnik skupa sa psihologom ulazi u kućanstva korisnika i pruža savjetodavnu i informativnu podršku obiteljima, a ponekad omogućujemo i konkretnu pomoć na način da surađujemo s različitim dionicima u
zajednici (npr. prikupljanje pomoći u vidu donacija (odjeća, obuća, namještaj…). Utvrđuje potrebe pojedinca i obitelji, educira o različitoj problematici ili pravima korisnika u sustavu socijalne skrbi ili savjetuje roditelje o odgojnim pitanjima, pomaže u rješavanju problema, jača komunikacijske i socijalne vještine korisnika, radi s korisnicima na emocionalnoj regulaciji, promjeni ponašanja ili neželjenih obrazaca – objašnjava nam ravnateljica Burazin.
Od 2015. godine kada je sve i krenulo, broj korisnika se povećao, što je i logično pa je tako do danas pružena usluga psihosocijalne podrške za preko 65 obitelji, unutar kojih se radilo s približno 250 korisnika te 16 pojedinaca mlađih od 25 godina na području splitsko-dalmatinske županije, a do kraja godine u planu je uključiti još desetak novih obitelji.
dalmacijadanas.hr-Udomili četvero djece, dobili nagradu Ministarstva
Prije deset godina udomili su troje djece, sestru i dvojicu braće. Na inicijativu gospođe Ivanke u prošloj godini udomili su i njihovu mlađu braću koji su djeca s posebnim potrebama.
Vrlo svečano bilo je danas u Sveučilišnoj knjižnici u glavnom gradu Lijepe naše. Naime, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i ove je godine u povodu Međunarodnog dana obitelji dodijelilo Nagradu udomiteljima za iznimne uspjehe ostvarene u promicanju i obavljanju udomiteljstva.
Ovom nagradom se vrednuju izvanredna postignuća udomitelja i njihova predanost u stvaranju stabilnog i poticajnog okruženja za život djece i odraslih korisnika te njihovo zalaganje i inovativnost u promicanju udomiteljstva u zajednici. Priznanja udomiteljima dodjeljuju se kroz višegodišnje razdoblje, a u ovom je obliku Nagrada prvi puta dodijeljena u 2019. godini stupanjem na snagu Zakona o udomiteljstvu. Ove su godine dodijeljene četiri godišnje nagrade i jedna nagrada za životno djelo.
Nagrade za iznimna postignuća u promicanju i bavljenju udomiteljstvom danas su uručene Mari Štrunjak iz Kozarevaca za životno djelo, a godišnje nagrade Đurđi Posavec iz Podravskih Sesveta, Ivanki Franceski Dabro iz Splita, Renati Belec iz Koprivnice i Marini Novaković Matanić iz Karlovca.
Među nominiranim udomiteljima bio je i Mateo Dragun iz Splita koji ima tri godine udomiteljskog staža. On i njegova obitelj sjajan su primjer novog naraštaja mladih udomitelja na koji svi možemo biti iznimno ponosnih. Obitelj Dragun preuzela je brigu o dječaku koji je bio zanemaren i sa mnoštvom teškoća, a zbog neliječenog dijabetesa i životno ugrožen. Danas u obitelji Dragun taj dječak je voljeni sin i stariji brat koji se zaštitnički i s puno ljubavi odnosi prema djeci svojih udomitelja.
Obitelj Dabro otvorila je vrata svog doma i srca četvorici braće i njihovoj sestri
Obitelj koja dolazi iz Splita, obitelj Ivanke Dabro, predložena je za ovu nagradu – Nagradu udomiteljima za iznimne uspjehe ostvarene u promicanju i obavljanju udomiteljstva, od strane splitskog Dječjeg doma Mestral. Ova obitelj je unazad nekoliko godina udomila dvojicu braće te prošle godine još dvojicu, iz iste obitelji. Tako su se četvorica braće napokon našla pod istim krovom, a gospođa Ivanka i njen suprug Željko brinuli su i o njihovoj sestri koja se sada nalazi u Udruzi za rad s mladima „Breza“.
Iako nije nimalo jednostavno postati udomiteljem, ali ako imas želju i doslovno izgaraš od toga da djetetu (ili djeci) bez odgovarajuće roditeljske skrbi pružiš odrastanje u sigurnoj obitelji punoj ljubavi i razumijevanja, što je jako važno za njihov razvoj, onda ćeš se boriti i sa sustavom, hrpom papirologije, desetcima razgovora sa raznim stručnim službama,…
Kontakt
Jurja Šižgorića 4, 21000 Split, Hrvatska
Telefon: 021 / 53 54 00
Mobitel: 091 / 61 29 654