Na svečanoj dodjeli
priznanja Zvone za najboljeg odgajatelja i ove godine imali smo na prijedlog djece predstavnice – odgajateljice Suzanu Svrtan i Kristinu Pelajić. Tako su zajedno s grupom djece sudjelovale u
svečanosti dodjele priznanja u Karlovcu što je bio poseban trenutak za
sve prisutne – ispunjen emocijama, ponosom i zasluženim priznanjima za
predan rad. Bio je to dan pun lijepih susreta, podrške i zajedništva
.
Evo nekoliko rečenica kojima su djeca predložila i opisala svoje tete:
– Uvijek me pita Kako si? Treba li ti što?
– Kada negdje vozi auto ja je pitam da i mene poveze pa me poveze i kad ne trebam nigdje ići.
– Nasmijava me uvijek.
– Kad je bilo ljeto vodila me svaki dan na more.
– Ja volin palačinke, a neki dan me vodila na najbolje palačinke na
svitu.
– Kad nešto skrivin lipo me upozori. Kaže mi ne radi gluposti! A ja se mislim – dobro san proša.
– Pomaže mi spremiti ormar i sobu. Petkom mi spremi robu za kućicu.
– Sjećam se prvog dana kad sam došla u dom ona je razgovarala sa mnom o
tome kako sam se osjećala. Nije me bilo sram pričati s njom.
– Obožavam kako vozi kao moja mama.
– Kada sam prvi dan došao u dom napravila mi je krevet i pripremila
sobu.
– Vodi me u igraonicu i shoping centar jer to obožavam.
– Družimo se, pjevamo, plešemo…
– Ona puno čisti i pomaže mi čistit sobu.
– Vodila me kući da vidim mamu.
– Napravila mi je smuti.
– Vodi me u kino.
– S njom sam bila prvi put na jahti i bilo mi je savršeno.
– Ako radi navečer prije spavanja me ušuška i masira.
Čestitamo teti Suzi i teti Kiki a i djeci što su se potrudili na ovaj način pokazati odgajateljicama koliko im znače.
